srijeda, 23. lipnja 2010.
Homer: Ilijada i Odiseja
Tit Makcije Plaut: Škrtac
utorak, 22. lipnja 2010.
Matko Peić: Evropske skitnje
Matko Peić: Skitnje
Milan Begović: Bez trećega
ponedjeljak, 21. lipnja 2010.
August Šenoa: Zlatarovo zlato
Marija Jurić Zagorka: Kneginja iz Petrinjske ulice
Slavko Kolar: Breza
Silvije Strahimir Kranjčević: Pjesme
Vladimir Nazor: Izbor iz djela
Francesco Petrarca: Rasute pjesme (Izbor iz Kanconijera)
Kanconijer je zbirka pjesama posvećenih Lauri, udatoj ženi u koju se pjesnik zaljubio, ali i zbog koje je izrazito patio. Zbirka se sastoji od dva dijela: prvi je nastao tijekom Laurina života, a drugi poslije njezine smrti. Osnovni motiv je ljubav, a temu određujem prema pjesnikovoj patnji i nesreći u toj silnoj zaljubljenosti. Zbirka je pisana kronološkim tijekom, tako da se mogu prepoznati događaji, odnosno svi pjesnikovi osjećaji od prvog trena, pa sve do zadnje pjesme u kojoj Petrarca moli Djevicu da ga primi u vječni mir.
Citat: "Djevice, ako ti žao/krajnje je ljudske bijede igda bilo/molbu mi čuj, jer tvoju pomoć treba,/spasi me, grijehu se dah,/premda sam prah, a ti kraljica neba."
Posebno su mi se svidjele dvije pjesme: jedna za života gospođe Laure, a druga poslije njezine smrti.
Za života gospođe Laure
V. pjesma
U ovoj, V. pjesmi Petrarca izriče pohvalu svojoj voljenoj tako što u pojedinim stihovima ističe određena slova, odnosno, prikazuje nam igru riječi čiji je rezultat ime Lauretta.
1. strofa: Na početku stiha ističe se i početak imena gospođe Laure u riječima koja joj izriču hvalu.
2. strofa: Nastavlja se igra riječi, u kojima se može otkriti da se radi o Lauri.
3. i 4. strofa: "Tako se hvaLA, URES i sklad krije/u svakom slogu kada tko spomene/onu što od svih štovat valja prije:/samo što možda Apolonu nije/drago da dičit grade zimzalene/i smrtni jezik preuzetno smije."
Nakon smrti gospođe Laure
CCXIV. pjesma
Ova pjesma odiše tugom i preokretom. Petrarca je saznao da je gospođa Laura umrla i sada osjeća da se mora okrenuti Bogu.
Citat: "Jer, videć dnevno kako k smrti brodim,/tisuć sam puta tražio od Boga/krila, kojim od svoga/zatvora zemnog um se k nebu vije."
Petrarca u očaju shvaća koliko je griješio misleći na slavu, a ne posvećujući se Bogu i vjeri, te želi prigrliti istinu i napustiti drugu, lošu stranu života. Na kraju pjesme govori da mu je skoro završio život, odnosno, da je skoro umro od tuge, ali je ipak tu.
Citat: "Jer, blizu smrt dok stoji,/ja tražim način, nov da život imam,/i vidim bolje, a goreg se primam."
Giovanni Boccaccio: Dekameron
Dekameron je zbirka od sto novela koje u deset dana pripovijeda sedam djevojaka i tri mladića. Sama riječ dekameron dolazi od grčkih riječi deka hemeron, što znači deset dana. Tih deset mladih ljudi 1348. godine bježe iz Firence zbog kuge koja hara gradom, te odlaze na selo, gdje žive u zabavi i poštenju. Svaki od njih pripovijeda po jednu novelu na temu koju odrede kralj ili kraljica tog dana. Jedino prvi i deveti dan nemaju određenu temu.
Citat: " (..) pošto su odslušale službu Božju u crnini, kako je priličilo tom vremenu, našlo sedam mladih gospojakoje su sve međusobno bile povezane ili prijateljstvom, ili susjedstvom, ili rodom, od kojih nijedna ne bijaše navršila dvadeset i osmu godinu života, niti bijaše mlađa od osamnaest, svaka od njih mudra, i plemenite krvi, i krasnoga stasa, i lijepoga vladanja, i ljupke neporočnosti."
Tako se u drugom danu pripovijeda o hirovima sreće, u trećem o ostvarenim ljubavnim željama, a četvrti dan sadrži neke tragične zgode. Peti pripovijeda o ljubavima sa sretnim završetkom, šesti je posvećen brzim i duhovitim odgovorima, sedmi podvalama, a u osmome se govori o raznim šalama. Deseti, zaključni dan obuhvaća novele o velikim i plemenitim djelima. Znači, dvije su bitne teme Boccacciova djela: ljubav i inteligencija.
Citat: "Ljubeći je silno i čineći sve što mu je bilo u moći da mu i ona uzvrati osjećaj, često joj je radi toga slao poruke, no uzalud mu bijaše nastojanje."
Prvi dan, prva novela
Citat: "Ser Cepparello lažnom ispovijedi obmane pobožna fratra te umre; i premda je za života bio veoma zao čovjek, nakon smrti proglase ga svecem i nazovu sveti Ciappelletto."
Ser Cepparello bio je veliki prevarant iz Toscane, koji je u svome životu činio mnoga nedjela pa je zbog toga bio najveći grješnik toga doba. Bogati trgovac Musciatto Franzesi ga je unajmio da od Burgunđana utjera dug, no ovaj tamo oboli i pristaje na ispovijed koju su od njega tražili lihvari. Ciappelletto fratru priča grozne laži, sve kako bi u miru umro, a ovaj to ne shvaća.
Citat: "Oče moj, bio sam stekao navadu ispovijedati se svakoga tjedna barem jedanput, ne spominjući da ih je dosta bilo kad sam se ispovijedio i više puta, no istina je, otkad onemoćah, ima tome već osam dana, da se ne ispovijedih, toliko me je bila bolest obuzela."
Fratar mu je dao odrješenje i posljednju pomast. Nekoliko sati kasnije Ciappelletto je umro i fratri ga zakopaše u dvor u samostanu. Od tog ga trenutka narod slavi i dan danas.