srijeda, 23. lipnja 2010.

Tit Makcije Plaut: Škrtac

Tvrdica, odnosno Škrtac, Plautova je komedija čiji su likovi sasvim obični ljudi, tek nešto lošiji od prosjeka. To su Euklion, gospodar, odnosno škrtac koji je pronašao zakopano blago u svome domu; Fedra, njegova kćer; Stafila, stara Euklionova sluškinja, kćerina dadilja; Megador, Euklionov susjed; Eunomija, njegova sestra; Likonid, Eunomijin sin; Strobil, sluga u Megadorovoj kući; kuhari Antraks i Kongrion; te sluga Pitodik. Temu određujem prema Euklionovoj škrtosti i pohlepi, što mu je naslijeđena osobina, ali to nije ni čudno pošto mu je obitelj uvijek bila siromašna. Našavši iznenada blago, taj šašavi starac se posve promijenio i zbunio, te se počeo bojati zavisti sugrađana, što potiče ogovaranja.
Citat, 44. str.: "On vodu, kad se pere, žali proliti!"
Temu nepovjerenja naglašavaju i Euklionove riječi na kraju trećeg, odnosno početku četvrtog čina.
Citat, 63., 64. str.: "Pazi, Vjero, nikom da ne odaš tajnu zlata mog!/Nije me strah da će ga itko naći - sakrio sam ga./Ne daj, dakle, Vjero, molim te, da netko taj moj ćup,/krcat zlata, nađe, te odnese predivan taj plijen!"
Osnova zapleta je jednostavna; Euklion se bojao da će mu netko ukrasti zlato, pa je počeo sumnjati u sve oko sebe.
Citat, 23. str.: "Euklion govori Stafili: "Ma nosi se odavde kad ti kažem, van,/ti, gnusno, jastrebooko uhađalo!"
Tijekom dijaloga pisanih u dugom i meni pomalo nerazumljivom stihu, u govoru se javljaju mnoge nove Plautove riječi i usporedbe, odnosno, on se vrlo vješto igra riječima i tako nam stvara još ljepšu sliku o svom djelu, podijeljenom na četiri čina.
Citat, 31. str.: "Pa tvoja mi riječ, sestro, jadan ti ja,/mozak stresa! Tvoj govor je kamen dažd!",
što bi u prijevodu značilo otprilike: "od tvojih mi riječi puca glava jer govoriš kamenje!"
U prvom činu se susrećemo s Euklionom u svađi sa sluškinjom, jer misli da ga je izdala, a njegovu sumnju potkrepljuje i Megadorov dolazak.
Citat, 34. str.: "Stara mu je rekla za zlato, pa to je očito!/Čim uniđem, iščupat ću joj jezik, oči joj iskopati!"
Iako Megador dolazi u miru i od Eukliona želi zatražiti ruku njegove kćeri Fedre, što mu je savjetovala sestra Eunomija, starac i dalje sumnja u njega. A kada sazna razlog njegova dolaska, Euklion ga isprva odbije govoreći da nema novaca za kćerinu udaju, no naposljetku mu ipak da kćerinu ruku kada se ovaj ponudi da će sve on platiti. Nakon što je Euklion naredio Stafili da spremi sve za svadbu jer mu se kćer isti dan i udaje, on sakrije zlato u Hram u strahu da ga netko ne ukrade. No, ipak mu Strobil ukrade zlato, a Euklion biva slomljen od jadi.
Citat, 71. str.: "Joj, propadoh, pogiboh, umrijeh!"
Pritom, Eukliona posjeti Likonid kako bi ga obavijestio da njegov ujak više ne želi brak s Fedrom, što Euklionu postaje sumnjivo i on ga optuži da mu je ukrao zlato. No, Likonid od Strobila saznaje istinu i natjera ga da vrati ukradeno zlato, a Euklion, veseo što opet može mirno spavati i svi znaju da je bogat, dragovoljno daje Likonidu svoju kćer.
Citat, 78., 79. str.: "Euklione, ja te preklinjem,/ako tebi, a i tvojoj kćeri, zgriješih, slučajno,/praštaj, daj mi svoju kćer za ženu, kako zakon to/traži!"

2 komentara:

  1. Je li ima negdje cijela lektira da se moze procitat?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. http://www.gssjd.hr/wp-content/uploads/2010/11/lektire.skole_.hr_pdf_plaut_plaut_skrtac.pdf.pdf

      Izbriši