Pjesnik u svojoj pjesmi ističe narodni motiv i pokušava prenijeti pouku. Govori o majci kojoj sin umire, a ona neprestano za njim žali, pa doživi iskustvo koje joj ipak ne pomogne da promjeni miščjenje. Temu određuje motiv, a to je i sam naziv ove pjesme.
1. strofa: "Hranila je čedo majka/Kroz tri ljeta kojekako:/O preslici i o ruci,/Malo čedo prenejako." Pjesnik ističe da je majka svoje dijete odgajala nejednako; nekad dobro, nekad loše.
2. strofa: Jednog petka dijete iznenada osjeti fizičku bol, što je izazvalo smrt.
3. i 4. strofa: Zbog smrti voljenog joj djeteta, majka godinama žali za njime. Tugu, bol i suze nakon punih sedam godina prekine dolazak majčinog spasa- Anđela božjeg.
5. strofa: "Već su Bogu dodijale/Materinje teške suze;/Ako ti je sinak umro,/Bog ga dao, Bog i - uze!" Anđeo božji pokušava majku utješiti istinom.
6. strofa: Pjesnik stihovima "I što nebo od vas radi,/Ako radi, to i znade" želi poručiti da treba slijediti vjeru i ne dopustiti da se itko protivi Božjoj volji, jer On je svemoguć.
7. strofa: Anđeo božji majci pokazuje da je dug put do istine i sreće, no ona i dalje nestrpljivo, tužnog koraka želi saznanje.
8. i 9. strofa: "I taku su jadni došli/Na brežuljak neki mali-/Tu je noćni vjetrić zibo/Jedno tijelo na vješali'-" Pjesnik prikazuje trenutak kada majka ponovno ugleda svoje voljeno dijete, nakon sedam godina muke, boli i patnje, te dugog i trnovitog puta tužne majke.
10. strofa: "Evo-reče anđel boži-/Takav bi ti sinak bio,/Pa otari svoje suze;/Bog je tebi dobro htio.-"
11. i 12. strofa: Iako je pjesnik anđela poslao da nauči pouku sve koji ju u ovoj pjesmi ne vide, isto kao ni majka, pjesma dobiva svoje pravo značenje. Stihovima "A majka je grlit stala/Svoje čedo o konopu;/Ljubila mu hladne ruke,/Ljubila mu hladnu stopu" pjesnik ističe neznanje, što ga zgraža, jer ni nakon uvida u nepoznato ima ljudi koji u Boga ne vjeruju i pravu pouku, odnosno, poruku, ne shvaćaju.
U zanosu
Silvije Strahimir Kranjčević u svojoj pjesmi govori o željama i osjećajima koje svaki čovjek u sebi nosi, a motive veže uz znatiželju i nestrpljivost. Temu pjesme određujem po pjesnikovoj želji da živi i sazna svoju sudbinu. Pjesma ima osam strofa koje su osmerostih.
1. strofa: Pjesnik je nemiran i želi znati razlog. Želi živjeti kao običan smrtnik koji zna da će i njemu jednom doći kraj.
2. strofa: "Što je ovo, što me nosi,/Kud se diže hitra lasta,/Što je ovo, te me vitla/Kao bura uvrh hrasta?/Otkud meni smijeh divlji,/A što opet sve me zebe,/Otkud ono- te mi dođe,/Pa ne poznam sama sebe?" Pjesnik je svjestan da ne može znati odgovore na sva pitanja no svejedno je znatiželjan.
3. i 4. strofa: Pjesnik se raspituje o svome životu i dobiva dva različita odgovora.
5. strofa: "(...) Pošao sam do vidara,/Pričao mu svoje jade;/Molio ga- mudru glavu-/Odoljena da mi dade./Mjerio me na dva stakla,/Sve od glave pa do pete;/Reko mi je: Pravo vam je,/Kad živite bez diete."
6. strofa: Pjesnik pokušava naći odgovore u vjeri, no bezuspješno.
7. i 8. strofa: Pjesnik pronalazi odgovor i shvaća da svaki čovjek u sebi ima osjećaje- one dobre i one loše. Odnosno, ima vrline i mane. On svoj nemir naziva "divlji vulkan sred njedara" i opisuje ga kako vrije, bjesni i prijeti.
Po pučini
Silvije S. Kranjčević spoznaje granicu između života i smrti, a slomljeno i povrijeđeno srce u pjesmi naziva izgubljenim, lutajućim.
1. strofa: "Po pučini čamac klizi,/U njem voze srce neko;/Sustalo je pa je stalo/Lutajući predaleko."
2. strofa: Pjesnik sebe poistovjećuje sa srcem koje je "ljubilo, vidjelo/gdje se grle raj i pako/Umrlo je prije smrti", što daje do znanja da je povrijeđen i ne želi živjeti.
3. strofa: "Ispod lipe kopat će ga,/Gdje se hitre ptice ljube;/Onamo će mrtvo slušat/Golubice i golube."
4. i 5. strofa: Pjesnik je izgubljen, mrtav. Smatra da se nikada ne će oporaviti, već će vječno ostati u tom stanju zbog nemilog mu događaja.
6. strofa: "I kad jesnom nad njim jekne/Strašna truba zadnjeg dana,/Iz tog groba zaplakat će:/Pustite me zakopana!"
Alaj mi se činiš vedra
Pjesnik iskazuje svoje veselje i radost, koje katkad prekida tuga. Smisao pjesme je u želji i lijepim događajima, koji život čine ljepšim i ugodnijim.
1. strofa: "Alaj mi se činiš vedra,/Alaj mi se činiš laka,/Moja dušo- tvoja njedra/Satkana su od oblaka;/Pod oblakom raj se krije,/U raju se suze suše.../Bar kadikad tako plaća/Očajane nebo duše!"
2. strofa: Pjesnik opisuje svoju dušu koja je istinska, pravedna, neiskaljana, no ističe da će se pokvariti ako se preda grijehu.
Nema komentara:
Objavi komentar