Milan Begović: Bez trećega

"Bez trećega", Milana Begovića dramsko je djelo s psihološkim razmatranjima na ljubomoru, za koju između dvoje ljudi ne treba postojati treća osoba, već mogućnost da je ta osoba ipak prisutna. To uvijek postoji u mislima onoga koji voli neku osobu i strepi za nju. Ova drama broji samo dva glavna lika, a to su Marko Barić i njegova žena Giga, koji nakon Markova izbivanja jer je nekoliko godina bio zarobljen u Sovjetskoj Rusiji, započinju žestoku svađu jer Marko smatra da mu žena nije bila vjerna.

Citat, 12. str.: "Ja se ne šalim i nije mi do šale. Vrlo lako da si bila ona koju tražim, ali sada više nisi ona."

Mogućnost nevjere je prikazana kroz uzrok ljubomore s time što upoznajemo Gigu i njezin život, koji je u drami samo pretpostavka; a Marko živi s tom ljubomorom koja ostavlja dojam nečega neutaživog, neuhvatljivog.

Prilikom svađe s Gigom, Marko je saznao da ga je ona dala proglasiti mrtvim, što ga je prilično šokiralo.

Citat, 46. str.: "Nemoj plakati. Mi mrtvi ni za što nemamo tako malo smisla kao za suze živih. Sad će jedan sat. Vrijeme kad se mrtvi, što se skitaju po svijetu, vraćaju natrag u svoj konak."

Sve je kobno završilo. U jednom trenutku Marko je bio sretan saznavši da mu je Giga ipak bila vjerna, i prestao je biti ljubomoran. Bio je spreman za vječan život s Gigom. No, ipak se saznala prava istina.

Citat, 61. str.: "Pa naravno da si dobro slutio! To je već poznato kako vi muškarci imate za to izvrstan osjećaj. Zacijelo si pogodio da je i onaj advokat Mika moj ljubavnik. A liječnik koji se dovezao večeras sa mnom? A tekar liječnik! Još kao mala djevojčica ludovala sam za njim. Ljubila sam se s njim na jednim ferijama i kakve me je samo perverzitete naučio."

Giga je priznala Marku da joj se gadi, te ga je s tom iskrenom brutalnošću slamala na komadiće. No, kako se on njoj približavao, ona je odmicala i hitro dohvatila revolver, koje je i upotrijebila nakon upozorenja.

Citat, 62. str.: "GIGA (ostane nekoliko trenutaka ukrućena od užasa. Revolver joj se spusti niz tijelo na zemlju. Najzad se teškim koracima odvuče do telefona, s najvećim naporom digne slušalicu, pa, dršćući sva na čitavom tijelu, reče muklo, isprekidano): 82-17. -Jest. -Doktore Mika. -Da, ja sam. -Ubila sam svoga muža."

I više je nego učito koliko ljubav zna biti kobna, ali kada se i ljubomora umiješa onda je kraj još bolniji i teži.