ponedjeljak, 21. lipnja 2010.

Slavko Kolar: Breza

Slavko Kolar nas uvodi u stari način života i dovodi nas u situaciju da razmislimo o svojim postupcima, te odnosu prema roditeljima, koji nam mukotrpnim radom pokušavaju priuštiti sve što poželimo, iako to nekada nismo zaslužili. Nekada su ljudi živjeli skromno; bili su siromašni, a svaka prolivena kap znoja dok su radili značila im je puno, jer su si tako zarađivali za kruh i ono osnovno što im je trebalo da prežive. Breza govori o mladoj i krhkoj ženi Janici, koja teško boluje i nema joj pomoći.
Citat: "Bude mrijela, to je gotova stvar!"
Svatko nosi svoj križ i mora se suočiti s problemima, a sve je lakše uz podršku svojih bližnjih, što Janica nije imala.
Citat: "Kaj bi se tu po hiži protezala kakti kakva frajla!"
Janici umre i dijete, što je bolna točka svih roditelja. Nitko ne želi izgubiti svoga voljenog ili bližnjeg, pogotovo ne onoga zbog kojeg radi i zarađuje. Saznajemo i da su prije mnogo godina naši bake i djedovi, prabake i pradjedovi živjeli zbijeni u nekoj sobici (ako su bili skromni i siromašni), bili vrlo vrijedni i ustajali se vrlo rano kako bi obavili poslove, te dane provodili radeći. Oni bogatiji smatrali su se gospodom, kao npr. svećenici i doktori, a bili su svjesni nehigijenskom načinu života, te su koji put i prigovorili vidjevši nered u kući.
Citat: "Lijepo ti je biti malko bolestan! Tek toliko da čovjek od rada nešto odahne, da umorne kosti protegne i ogrije, i da se malo naspava!"
Primjećujemo i da su siromašni ljudi teško živjeli, čega ima i dan danas.
Citat: "Mili Bože, zlo ti je denes živeti! Sve košta penez! - stao Mika opet filozofirati. - Kad se dete rodi, strošek je. Doduše nije veliki, ali opet... Kad se sin ženi ili kćer udaje, to je kakti da bi zgorel! Nek ti negdo vumre, opet, strošek."
Janica je preminula. Smrt nas sve čeka, no nitko ne zna kada će mu doći sudnji dan. Čak i oni koji boluju od teških bolesti trude se preživjeti, jer život je lijep, i živjeti je lijepo. Ne sviđa mi se stav Janičina muža Marka, koji je nakon njezine smrti odahnuo, te otišao u svatove i zabavljao se. To odmah pokazuje da njegova ljubav nije bila iskrena, te da su se ljudi ženili iz interesa, ili pak da ne bi ostali sami. Smatram da je Marko zaslužio u brezi vidjeti Janicu, koja mu je utjerala strah u kosti tim prizorom, a iako je naumio srušiti to stablo, ipak nije imao snage i pobjegao je. Svatko nosi svoj križ, a Janica je svoj napokon skinula s leđa.

Nema komentara:

Objavi komentar