„Novela od Stanca“ kratko je dramsko djelo Marina Držića koji nam na humorističan način govori o karnevalu i zbivanjima u Dubrovniku. Prvi prizor, odnosno ulomak nas upoznaje s mladim Dubrovčanima Vlahom i Mihom koji se sastaju i razgovaraju. Iako pomalo nerazumljivo i po mome mišljenju čudno pričaju, uz pomoć rječika shvatila sam stare riječi čakavskog narječja.
Citat, str. 82.: „Nut obraza od škrim'je! Što 'e taj brokjerina?“ U prijevodu: „Na licu ti se čini da si dobar mačevalac, što će ti taj štit?“ Iako kompliciranim riječima napisano, shvatila sam da Vlaho i Miho zapravo govore o šali koju žele napraviti i koja će se dugo pamtiti.
Citat, str. 85.: „Da' da mu kugodi novelu učinimo!“ I tako su Vlaho, Miho i Dživo Pešica napravili „novelu“, odnosno šalu sa Stancem, starim seljakom koji dolazi u Dubrovnik da bi prodao kozle,sir i grudicu, tako što su ga uvjerili u postojanje vila koje bi ga mogle pomladiti, a uz pomoć maškara obučenih u vile su mu zatvorili oči i zavezali ruke, uzeli sir, tele i grudu, te mu za to ostavili novac.
Zapravo mi se „Novela od Stanca“ i ne sviđa, no smatram da je šala uvijek dobrodošla, pogotovo u vrijeme maškara.
Novela je pisana na staro dubrovačkom pa je nekima teško razumljiva, no sveukupna misao novele je ta da su se mladići našalili s Stancom te mu ostavili novac za ukradene stvari, a on je ostvario prvobitnu zamisao zbog koje je i došao u Dubrovnik, tj. Da proda kozle i sir, a mladići su ga naučili lekciji. Šala nije naškodila nikome, dapaće pomogla je Stancu da ostvari prihod, a mladići su se zabavili.
OdgovoriIzbriši