Antun Branko Šimić piše o griješniku, mučeniku koji se mora iskupiti za sca zla koja je počinio. Pjesma je pisana slobodnim stihom.
1. strofa: "Iz gomile istupih/sam/i pozvah vas u zemlju:/Novi Život" Pjesnik je zgriješio u nadi da će mu život biti bolji i lakši. Želio je živjeti drugačijim, novim životom.
2. strofa: "Smijeh ruga samo jeknu/iz gomile/k mojem uhu" Suočava se s neshvaćanjem i odbacivanjem od ostalih.
3. strofa: "Pođoh sam/Al za mnom ravno uputiste Smrt"
4. strofa: Pjesnik umire u grijehu.
5. strofa: "Iz mog srca izniknuše/dva modra cvijeta ljubavi/u svijet"
Ljubomora
Pjesnik je suočen s velikim problemom koji se javlja u vezi, braku - ljubomorom. Iskazuje svoje osjećaje: žalost, tugu, bol, ljubav, bijes, nemoć, zbunjenost.
1. strofa: "Kad odlažah ko obično:/rastanak i žalost..."
2. strofa: Pjesnik želi voljeti i biti voljen, no želje su mu neostvarene.
3. strofa: "Na povratku sada vidim kako zbunjena/u neku knjigu krije neku sliku/i ćuti" Pjesnik uviđa da neće postići ljubav između njega i voljene, jer ona odsutno razmišlja o drugome i ruši mu iluzije, želje, snove i maštarije.
4. strofa: "Zašto vidim tvoje usne i cvjetove/blijede?"
Prva noć samoće
Pjesnik je suočen jer ga je voljena napustila. On osjeća tugu, no nije bijesan. Nema snage suočiti se s problemom, već se prepušta sam sebi.
1. strofa: "Crveni cvjetovi ljubavi/gore u noći"
2. strofa: "Prva noć kroz koju idem/sam"
3. i 4. strofa: Od silne ljubavi i ujedno nemoći pjesnik je slomljen. Ostao je sam i ne zna što će se dogoditi. U neizvjesnosti je.
Žrtve
Antun Branko Šimić ukratko opisuje nadmoć Boga nad nama ljudima, običnim smrtnicima. Poistovjećuje moć s Bogom protiv koje smo nemoćni i moramo odgovarati za svoja djela.
1. strofa: "Mi/svako iz svog sunčanog dana dolazeći/sretamo se na vratima noći."
2. strofa: Pjesnik stihovima "Noć je hram što plav i visok svijetli" iskazuje veličinu i važnost noći, koju poistovjećuje s Bogom.
3. i 4. strofa: "Naša tijela u dubljini noći/bukte/Žrtve bogu naše ljubavi"
Nema komentara:
Objavi komentar