subota, 20. veljače 2010.

Vjekoslav Kaleb: Gost i druge pripovijesti

Gost je kratko prozno djelo Vjekoslava Kaleba, koji nas uvodi u primitivnu i elementarnu sredinu. U tekstu nam likovi nisu objašnjeni, već ih nakratko susrećemo dok pokušavaju otkriti identitet i osobnost famoznog gosta - psa. I dok ima pas odvraća pažnju svojom tajanstvenošću, mi uviđamo način života ljudi tijekom prošlog stoljeća, dok ni struja nije postojala. Ili pak je, no ljudi su bili presiromašni da si ju mogli priuštiti. Možemo biti sigurni da život nije bio lak, pogotovo ne siromasima.

citat, str. 11.: "Ono troje sjedi u mračnoj kući pod čađavim gredama: na kladi uz vatru Farme, za niskim stolom miješa kašu za večeru Mara, a na kovčegu uza zid čuči, vrebajući kao divlja mačka, kuštrava kći." Součavanje između psa i čovjeka, koje se javlja u ovom epskom djelu, unosi u ljude nemir i strah koji izaziva sukobe i zamršivanja kakva se u svakodnevnome životu često događaju. Pas predstavlja neku vrstu gospodara, ali i čovjekovog najboljeg prijatelja.

citat, str. 15.: "Sa kreveta, onako s visoka pogleda prisutne, kao da moli dopuštenje, onjuši sredinu postelje, izgazi, zavrti se tri puta, na običan pasji način, pa se smota - legne s njuškom pod repom." Pas predstavlja veliki misterij, a beznađe i tuga kojim okolina odiše, ostavljaju dojam koji mi se nikako ne sviđa.

citat, str. 11.: "Kad je posljednji zvuk zvona i titraj lagano zamro, zrak se opet isprazni i tišina složi sve stvari, pritisne ih k zemlji kao mrtve; obijeljen zid, zemljani pod, stari predmeti - krevet, niski sto na sredini, kovčeg uza zid, ognjište, bačva - umukli uplašeno. I susjedstvo se izgubilo nekud, kad ne dopiru iz njega glasovi." Iznenadan i prije neviđen gost, nenametljivo i tiho nestane, a ljudi i dalje ostaju zbunjeni ne znajući prave razloge njegova dolaska, ni odlaska.

Nema komentara:

Objavi komentar