Sofoklo: Antigona

+ poseban zadatak: Hrvatskim glumcima dodijeliti uloge likova iz "Antigone".

Antigona je Sofoklova tragedija iz 5. st. koja je podijeljena u sedam činova, a radnja je smještena u Tebi, antičkom gradu, za vrijeme vladavine Kreonta. Tema može biti "nošenje Antigone s boli i patnjom" ili pak "sukobljavanje Božjih i ljudskih zakona". Antigona je zapravo tipično grčko žensko ime, ona je vrlo hrabra i odgovorna, ali i vrlo osjetljiva i ranjiva osoba. može nam poslužiti kao primjer ljudske svjesti i odgovornosti. Poistovjećujem je s hrvatskom filmskom, televizijskom i kazališnom glumicom Bojanom Gregorić Vejzović. Bojana je UNICEF-ov veleposlanik dobre volje za Hrvatsku, a Antigona je humana osoba koja se suprotstavlja zakonima vlasti.

citat, 9. str.: "Uz moju pomoć hoćeš li mrtvaca dić?" Antigona se bori za pravdu i moralne zakone, pa ne mari za kraljev proglas, a njezina je sudbina samo nastavak loših događaja u njezinoj obitelji, koji počinju s ocem edipom koji je od djetinjstva praćen prokletstvom. Naime, Edipov je otac Laj na sebe navukao prokletstvo jednom otmicom, a ubio ga je sam Edip koji se nakon toga oženio vlastitom majkom i s njome imao četvero djece: Antigonu, Izumenu, Eteokla i Polinika. Kreont je tebanski kralj, okrutan čovjek, koji zastupa zakon bez obzira na osjećaje i porodicu, a postovjećujem ga s kazališnim i filmskim glumcem Zijadom Gračićem, zbog njegovih uloga negativaca u hrvatskim sapunicama.

citat, 17. str.: "A brata njeg'va - Polinika mislim ja - ,/Što ko bjegunac vrativ se domaju nam/I roda našeg bogove baš do truna/Popalit vatrom htjede, htjede krvi se/Gle naše bratske napit, robljem vodit nas - ,/Za njega gradu evo ja proglasih sad,/Da grob mu nitko ne spremi nit zakuka/Bez groba nek mu tijelo pusti pticama/I psima da ga žderu - grdno pogledat!" U trećem činu Antigona je završila u pritvoru, gdje obrazlaže motive i povod svoga postupka, što je brata zakopala, a Kreont, njezin ujak ju uvjerava da je u krivu.

citat, 32. str.: "Al bila sestre moje kći il' bliži rod,/No sve je ono, što nam kućni štiti Zeus./Ej ona a ni sestra ne će smrti mi/Umaći najgoroj!Ta i nju jednako/Ja krivim, da o ukopu je radila." U četvrtom činu Hemon, Antigonin zaručnik i Kreontov sin, pokušava oca uvjeriti da je u krivu zbog prevelike ljubavi koju gaji prema Antigoni. Hemon je bio razapet između ljubavi prema njoj i štovanja prema ocu, ali ipak je ljubav nadvladala štovanje. Poistovjećujem ga s hrvatskim glumcem Mariom Mlinarićem, zbog iznimne dobrote i humanosti kojom zrači, te zbog pozitivnog gledanja na svijet iako je proživio nekoliko teških trenutaka u svome životu. No, Hemonova je sudbina bila tragična, isto kao i Antigonina. Oboje su završili mrtvi, a Kreont je tek tada shvatio kakvu je grešku počinio i pokajao se, te se počeo ljutiti na nesklonost bogova.

citat, 83. str. "Vodite odavde čovjeka ništava,/Tebe što, sinko, nehote pogubi,/Tebe i onu, a jadan ja! Ne znam kud,/Na kog li da svrnem, kamo da sklonim se./Što je u ruci, sve nakrivo ide mi, /Na glavu se teški udes gle obori."